tvrancic ![tvrancic is a Male](images/getimg.php/male.gif)
moforaja
![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif)
![](images/avatars/avatar-11692.gif)
Poruka: 5028
Location: Umag - Mostar
![](images/getimg.php/spacer.gif) |
|
Kako smo sigurni da na osnovu naših osjetila postoji fizièka stvarnost? Kao prvo u svakodnevnom životu doživljavamo jasna fizièka ogranièenja (nismo sposobni prolaziti kroz zidove, hodati po vodi, lopta baèena u zrak uvijek pada na zemlju). Ovi doživljaji fizièke stvarnosti su za svakoga isti. Ne možemo reæi da netko ima subjektivni doživljaj po mu lopta ostane u zraku, ili da ima osjeæaj da hoda po vodi. Stoga je najjednostavnija stvar da se objasne ogranièenja pretpostaviti da doista postoji fizièka stvarnost.
Atom je veoma malena èestica (u prosjeku milijarditi dio cm), a subatomske èestice su još stotinu tisuæa puta manje. Kad bi zamislili jezgru atoma uveæanu do velièine zrna riže - cijeli bi atom tada bio velièine nogometnog igrališta. Razlažuæi nadalje subatomske èestice (elektron na primjer) ustvrdili bi da u osnovi njega nema nikakve tvari, materije - nego da je to samo energija koja se okreæe oko jezgre (isto vrste energije) za svaki element razlièitom brzinom. Iz toga zakljuèujemo da je materija u stvari sablasno prazan prostor. Preciznije 99,9999999% je prazan prostor.
Pa zašto se onda èini svijet tako èvrstim i tvrdim? Zašto 99,9999999% praznog prostora moje ruke, jednostavno ne prolazi kroz 99,9999999% praznog prostora stola, ili zida?
Zato što elektroni kruže oko jezgre tolikom brzinom da stvaraju neprobojnu ljusku kroz koju ostale èestice ne mogu proæi.
___________________________________________________________________
|
|
08-18-2009 14:32 |
|
voi13 ![voi13 is a Male](images/getimg.php/male.gif)
avenija kruzno
![](images/getimg.php/star2.gif)
![](images/avatars/avatar-8705.jpg)
Poruka: 126
Location: Dnohlla
pokretac teme
![](images/getimg.php/spacer.gif) |
|
Kako smo sigurni da na osnovu naših osjetila postoji fizièka stvarnost? Kao prvo u svakodnevnom životu doživljavamo jasna fizièka ogranièenja (nismo sposobni prolaziti kroz zidove, hodati po vodi, lopta baèena u zrak uvijek pada na zemlju). Ovi doživljaji fizièke stvarnosti su za svakoga isti. Ne možemo reæi da netko ima subjektivni doživljaj po mu lopta ostane u zraku, ili da ima osjeæaj da hoda po vodi. Stoga je najjednostavnija stvar da se objasne ogranièenja pretpostaviti da doista postoji fizièka stvarnost.
Atom je veoma malena èestica (u prosjeku milijarditi dio cm), a subatomske èestice su još stotinu tisuæa puta manje. Kad bi zamislili jezgru atoma uveæanu do velièine zrna riže - cijeli bi atom tada bio velièine nogometnog igrališta. Razlažuæi nadalje subatomske èestice (elektron na primjer) ustvrdili bi da u osnovi njega nema nikakve tvari, materije - nego da je to samo energija koja se okreæe oko jezgre (isto vrste energije) za svaki element razlièitom brzinom. Iz toga zakljuèujemo da je materija u stvari sablasno prazan prostor. Preciznije 99,9999999% je prazan prostor.
Pa zašto se onda èini svijet tako èvrstim i tvrdim? Zašto 99,9999999% praznog prostora
moje ruke, jednostavno ne prolazi kroz 99,9999999% praznog prostora stola, ili zida?
Slazem se sa tobom donekle, medjutim fizicka stvarnost je neizmjerljiva nepostoji 'vantage point' da se izmjeri.
Uzmimo samo npr. nacin na koji mi vidimo materiju(eksterni svijet). Mi gledamo u neki objekat i onda u frakciji sekunde svijetlost tj. djelici svjetlosti tzv. fotoni ulaze u nase oko,
da bi se nakon toga skupili u elektricni signal koji bi se onda preko neurona holografisao(3D)
u jednom dijelu naseg mozga, isto vrijedi i za nasa druga cula(miris,ukus,sluh,dodir).
Znaci sto mi vidimo svijet pun boja ,izgleda i oblika nije nista drugo nego elektricna kopija eksternog svijeta. I onda mi mislimo da je ta kopija prava materija ispred nas.
Posto mi nikada necemo moci da dokucimo eksternalni svijet, kako mozemo da budemo sigurni da on postoji, definitivno nemozemo biti sigurni.
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane voi13 dana 08-18-2009 u 21:26.
|
|
08-18-2009 21:24 |
|
tvrancic ![tvrancic is a Male](images/getimg.php/male.gif)
moforaja
![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif) ![](images/getimg.php/donator.gif)
![](images/avatars/avatar-11692.gif)
Poruka: 5028
Location: Umag - Mostar
![](images/getimg.php/spacer.gif) |
|
Kako smo sigurni da na osnovu naših osjetila postoji fizièka stvarnost? Kao prvo u svakodnevnom životu doživljavamo jasna fizièka ogranièenja (nismo sposobni prolaziti kroz zidove, hodati po vodi, lopta baèena u zrak uvijek pada na zemlju). Ovi doživljaji fizièke stvarnosti su za svakoga isti. Ne možemo reæi da netko ima subjektivni doživljaj po mu lopta ostane u zraku, ili da ima osjeæaj da hoda po vodi. Stoga je najjednostavnija stvar da se objasne ogranièenja pretpostaviti da doista postoji fizièka stvarnost.
Atom je veoma malena èestica (u prosjeku milijarditi dio cm), a subatomske èestice su još stotinu tisuæa puta manje. Kad bi zamislili jezgru atoma uveæanu do velièine zrna riže - cijeli bi atom tada bio velièine nogometnog igrališta. Razlažuæi nadalje subatomske èestice (elektron na primjer) ustvrdili bi da u osnovi njega nema nikakve tvari, materije - nego da je to samo energija koja se okreæe oko jezgre (isto vrste energije) za svaki element razlièitom brzinom. Iz toga zakljuèujemo da je materija u stvari sablasno prazan prostor. Preciznije 99,9999999% je prazan prostor.
Pa zašto se onda èini svijet tako èvrstim i tvrdim? Zašto 99,9999999% praznog prostora
moje ruke, jednostavno ne prolazi kroz 99,9999999% praznog prostora stola, ili zida?
Slazem se sa tobom donekle, medjutim fizicka stvarnost je neizmjerljiva nepostoji 'vantage point' da se izmjeri.
Uzmimo samo npr. nacin na koji mi vidimo materiju(eksterni svijet). Mi gledamo u neki objekat i onda u frakciji sekunde svijetlost tj. djelici svjetlosti tzv. fotoni ulaze u nase oko,
da bi se nakon toga skupili u elektricni signal koji bi se onda preko neurona holografisao(3D)
u jednom dijelu naseg mozga, isto vrijedi i za nasa druga cula(miris,ukus,sluh,dodir).
Znaci sto mi vidimo svijet pun boja ,izgleda i oblika nije nista drugo nego elektricna kopija eksternog svijeta. I onda mi mislimo da je ta kopija prava materija ispred nas.
Posto mi nikada necemo moci da dokucimo eksternalni svijet, kako mozemo da budemo sigurni da on postoji, definitivno nemozemo biti sigurni.
I ja se s tobom slažem. Ovo je bilo objašnjenje kako doživljavamo fizièku stvarnost. To što ti navodiš je toèno. Predodžba svijeta koja se pojavljuje u našem umu prilièno se razlikuje od stvarnog svijeta. Npr.u fizièkoj stvarnosti ne postoji zvuk, veæ samo prodiranje valova kroz zrak. Zvuk postoji iskljuèivo kao doživljaj u umu nas koji to "opažamo". Isto je sa svjetlošæu, kao i sa svim ostalim osjetilima. Tako izlazi da svijet koji spoznajemo jest svijet koji nastaje u našim umovima i taj svijet se ne sastoji od materije, veæ od èistog uma. nama se stvarnost prostora i vremena èine oèiglednim, neporecivim - èini nam se da su potpuno neovisne o našoj svijesti.
___________________________________________________________________
|
|
08-18-2009 21:42 |
|
voi13 ![voi13 is a Male](images/getimg.php/male.gif)
avenija kruzno
![](images/getimg.php/star2.gif)
![](images/avatars/avatar-8705.jpg)
Poruka: 126
Location: Dnohlla
pokretac teme
![](images/getimg.php/spacer.gif) |
|
|
08-18-2009 22:22 |
|
|
|
![Odgovori](images/getimg.php/reply.gif) |
|