Na ovo veselje nisam doplovio rijekom, ali mi se zgodno uèinilo da ga bolje razgledam. Okupili se ljudi na obali rijeke Rajne u Kelnu, nedaleko luèice, postavili šatore pa uz muziku, horske pjesme i osobno pjevanje razbiše monotoniju gradskoga života.
Oèekivao sam da cu naiæi na kojekakve riblje specijalitete iz rijeke, a ono vidjeh i rijeène ribe, ali i morske ribe i školjke, ali malo rijeènih specijaliteta ....
... vidio sam i kako ribu peku. Kod nas razapnu ribu na rašlje i takvu je ispeku, a poslije još dugo ližu prste od nje i obilno je zalijevaju pivcem i vinom. Ovdje ribu rašire na daske koje okrenu prema vatri i tako je peku. Neznam kakvoga je okusa jer nisam imao toliko vremena èekati da se ispeku, ali ukusno su izgledale...
Pored riba i školjki mogle se kupiti razne preraðevine od žitarica kao što su peciva, kifle, žemièke ....
Stolovi i klupe su bile postavljene uz samu rijeku. Jedino vrijeme nije baš bilo naklonjeno organizatoru jer je padala sitna kiša za koju se nije nasluæivalo da bi prestala padati .... I najmladi su nailazili na poslastice za sebe ...
Malo mi je za èudno bilo da nije bilo roštilja sa èevapèiæima, pljeskavicama, ražnjiæima, da nisu bila zastupljena "èudesa od mesa" na žaru ...
Iako je bilo muzike, pjesme, okupljenoga društva, nekako mi se sve to èinilo pusto bez dima sa roštilja, bez mirisa zbog kojih i sit poželi jesti, bez zveckanja krigli kada se nazdravlja ...
Vidjevši ovu njihovu feštu postade mi jasnije zašto se Švabe onako razgalame na našim feštama, zašto navaljuju na roštilj, glasno pjevaju, a još više zašto onoliko potegnu piæa . Ova njihova mi unatoè prekrasnog ambijenta uz rijeku Rajnu ostade nekako suhoparna, nekako nedoreèena, da ne kažem na roštilju neispeèena...
