Moforaja (http://moforaja.com/index.php)
- MOSTAR NEKAD I SAD (http://moforaja.com/board.php?boardid=6)
-- LISKALUCI (http://moforaja.com/board.php?boardid=8)
--- Mostarac U Svijetu Cudesa (http://moforaja.com/threadid.php?threadid=27671)

DOŠLA VODA, SJEÆANJA NE BLIJEDE


Došla voda od brijega do brijega. Slike na internetu, Stižu mi slike mailom od raje.
Ne znam da li neko ima sliku Neretve ovako nadošle, iz januara 1992.

Ali nije to toliko bitno, koliko jedan detalj, koji me veže upravo na taj povodanj.

Pošla nas trojica, Stanko Marinoviæ, Momo Bajiæ i ja da obiðemo našeg ahbaba, starog profesora Mustafu Baliæa, koji je stanovao na Luci, u Maršala Tita 204.

Bio je nešto bolestan, nije izlazio vani, a mi se našli kod mene u kancelariji, i velimo, haj’mo posjetiti profesora. Da vidimo je li mu se Neretva izlila na bašèu, pod prozore.

Pošli smo pješke niz Cernicu, pa preko Ograde na Luèki most.

A Neretva od brda do brda, kao ova na sadašnjim slikama.

Stali smo malo na mostu, pogledali na Stari i pod Stari, kad na sred mosta stade fiæo, na njemu natpis Osloboðenje.
Izaðe momak i slika most i Neretvu. Sutradan je ta slika izašla u Osloboðenju.

Meðutim, ni to nije toliko važno, koliko jedan momenat, zbog kojega se svega ovoga sjeæam.

Rekoh onako usput tome momku, koji je slikao:

„Hajde, uslikaj nas trojicu, Smajo, Stanko i Momo, pa to sutra objavi“.

“Kome bi to bilo interesantno?”, reèe mi.

On uðe u fiæu i ode. Mi ostadosmo k’o ukopani.

A tri mjeseca iza toga, gorio je Mostar.

Neko mi od raje reèe: Da ste se vas trojica tada poklali na Luèkom mostu, bila bi to vijest.

A ja sad kažem: Kad bi se danas ovakva trojica sastala na Luèkom mostu, bila bi to vijest.

Smail Špago (kmost)

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

DOBRO KO KAD JE DOBRO

Cekam njenog oca ne bi ni svog pokojnog tako dugo,na stanici u Dizeldorfu 4 sata, a kisa pada li pada,a stanica za ISTOCNU EVROPU....ni valjane strehe a kamo li stanicne zgrade
Svako minut odlaze i odlaze autobosi istovare iztovare...Ne gubim vrijeme ponavljam zemljopis bivse mi drzave Vukovar,Kraljevo,Kumanovo,Podgorica Valjevo, Prijedor... i stavljam ih na pravo mjesti karte Jugoslavije....Samo nema Capljinca iz Mostara sa Globturovim znakom....
Zena se uspanicila i zove svakih pet minuta a nigdje nikog da pitas...kazu Trebo si uzet soferov Broj
Stigose u pola jedan...kazu zaluto nocas sofer negdje u Ludwigshafenu...prva mu tura..

Dovedoh sretno zeni oca kuci....
Dedo ne prica puno samo gleda..
Dodose i djeca iz skolenarasli momci ..i dedi i djeci drago.... DOSO DEDO NA TRI SEDMICE...

Rucasmo...
DoBRO STE VI OVO ZETE....JEL OVO SVE DJECO VASE?

JEST...A I BASTU IMAMO ..OTICI CEMO KAD STANE KISA... velim

Dedo pogleda malo televiziju al posto nista ne razumi na brzinu se okani
Upalih mu internet da procita novine AL MU EKRAN ODNESE OCI
PA se uznrmiri i izide iz kuce..zatekoh ga kako pusi

Kazem
DEDO AJDE IZA KUCE SJEDI...OVDJE NIKO NE STOJI IZ PRED KUCE i ne pusi
A CUDNA SVIJETA....i predosmo iza kuce\
Dedo pusi jednu za drugom i nesto duma...duma duboko i daleko ... kad ce

ZETE AJ TI MENE ODBACI NA STANICU
KAKVU STANICU TEK SI DOSO?
NA AUTOBUS ZA MOSTAR....VIDIO SAM JA DA JE VAMA OVDJE DOBRO

Pet dana sam mu lagao da nema autobusa...al sam ga u petak moro odvest
Tad i nikad vise

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

Najljepša tema u zadnjih nekoliko mjeseci

Priženio se æaæa Hercegovac za majku Madjaricu. Godina je 1951. Moj deda - ters èovjek, ali dobre duše i baba stigli iz Mostara u Suboticu da se upozna nevjesta, da se vidi kakvo je to èeljade, jel' im se sin zajebo il' nije. Kaže stari: "Ti ženo pripremi dosta kafe - oni su nauèili pit èešæe nego jednom na dan! A ja odoh na stanicu po njih."
Došli oni umorni s puta, putovalo se dva dana. "Mi bi nevista kafu", zapovidi deda. Te majka skokom u kuhinju, iznese na tacni šoljice namirene do vrha crnom tekuæinom i na stol. Deda gleda - nema kajmaka. "Mi ti nevista vaku kafu ne pijemo", odgurnu deda od sebe ponudjeno. Stara crvena, stari pita koju je kafu napravila: "Pa divku, koju æu drugu", odvali ona. Skuhala lavor divke.

___________________________________________________________________

Zaputih se ja prije par godina prema Sarajevu, pa odmah poslije sastanka u Mostar. Prespavam dole kod svojih, i u 6 ujutro ponovo u auto i put Podgorice. Prvi put onom cestom, fino mi èim se Ljubinje proðe, pa liijep pogled na Popovo polje, pa prvi put i kroz Trebinje, iznenadi me pravo. Malo iza Trebinja eto i granice, planinski prijevoj, uze mi Crnogorac dokumente i "kuda ideš?" "U Podgoricu" rekoh, kaže on"Bil trojicu kolega odbacio do Nikšiæa?" Ajd, kontam, šta æu, policajac pita, nije red odbit, eto ti njih trojice, mrcina do mrcine, svaki 2 metra u zrak i 2 metra preko leða, ja u jadnoj Corsi, nage mi se auto kako ovi posjedaše, ništa u retrovizoru ne vidim od ove dvojice iza. Pièimo planinskom cestom, krivudavo, stisno ja gas pravo, kad odjednom policajac opet, ovaj put na cesti i zaustavlja me. Ja usporavam, vidim njega gleda u auto i odjednom umjesto da stanem, pokazuje mi da produžim. Kontam skužio kolege svoje u uniformama pa me pusti i govorim ovom do sebe "Eto, hvala, da ne bi vas, garant bi sad kaznu platio" a lik meni mrtav hladan kaže "Ma jok, to ti je naš kolega, isto mu smjena gotova, zaustavljao te i on da ga povezeš, al vidio nema mjesta"
Popodne nazad prema Mostaru, izlazim iz Podgorice, kad opet jedan sa STOP pred mene, ja stanem, prozor otvorim, veæ dokumente u ruci držim, kad eto ti njega "Prijatelju, ako nije problem tu samo do treæeg sela...E rekoh, "Ajd sjedaj, al ne stajem više ni policiji u Crnoj Gori"

UBICA

Ovaj nas zemljak je ovako objasnjavao svoje prjeklo
JA SAM TI NA 86 KILOMETRU OD SARAJVA DO BEOGRADA...ne zvuci lose
s tim da se zadnjih 20.... deset ide zapreznim kolima a deset na konju ili pjeske
Naime tu negdje izmedu DRINE i BOSNE lezi negov.... LUG

Prvi put uzivo upoznah DJAKA PJESAKA ...simbol socijalisticke prvrzenosti knjizi i obrazovanju...ljude koji su nama sto smo stanovali na popis od skole nestvarni i nemoguci
Takvi bjeze od sela stoke i pite krompirace koliko ih noge nose....u velike gradove u nebodere...
Miralemu se posrecilo..i velik grad i neboder...cist zrak,a doktor zeni a ni skola djeci nisu daleko...ALI NIJE MOGO BEZ JANJETINE
Tako je on par puta godisnje isao kod seljaka i uzimao mladu ovcu...
Vrijeme se promjenilo od kada su olandezi sanali da se od kurbana more fina para zaradit pa sada drze na kvadratu tri ovce...

ALI. tada godina devedesetih su ovce uzgajali samo holandani ljubitelji zivotinja i hobisti, a klanje je ovdje taKO I TAKO zabranjeno van klaonica....
Nakon par godina dolazenja i odnosenja upita seljak Miralema
GOSPODINE KOLIKI SU TI VASI PAsnjaci?
KAKVI PASNJACI ....JA ZIVIM U APARTMANU..
PA ZASTO CE VAM OVOLIKE OVCE?
KUPIM..ZAKOLJEM..POJEDEM..objasni Miralem svojim raskosnim holanskim

MOJE JADNE ZIVOTINJICE ....ON IH UBIO ...uhvati se seljak za glavu i poce plakat ...UBICO.... GUBI MI SE SA OCIJU

A STA BI COVJEKU BIO NORMALAN....

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

Zadnja dva razreda osnovne škole, nas nekoliko se pravo angažiralo nešto oko glume. Uglavnom smo od Nadrealista ili Audicije skidali skeèeve, malo provježbali kod nekog u stanu, nadodali štogod svoje još i uglavnom izvodili na matematici kod Ðonko Jasne, ali i u drugih profesora, samo da se ne uèi.
Kad nas je i Branka Miladin iz SHHS vidila, kaže ona nama da nešto svoje napravimo, pa da idemo na školsko natjecanje, a sa školskog po dvije priredbe iz svake škole idu u Dom mladih na gradsko. Ima tu svega, glume, pjevanja, recitiranja... Skupi se nas osam na kraju ukupno, šta æemo, kako æemo, ajde Kviskoteku. Odredimo jednog za voditelja, nas 4 natjecatelja i i njih troje u igri detekcije, dva muškarca i jedna cura, a trebalo je pogodit ko je bio Miss Jugoslavije 1941 od njih troje. Finih fora je bilo, u par dana se sve napisalo i uvježbalo i bome proðosmo na školskom. Osim nas, proðe još i recitacija jedne cure, pjesma "Vozovi, vlakovi" uz pratnju na gitari koju je svirao jedan od ove dvojice iz igre detekcije.
Par dana treme i trtarenja, eto nas u Domu mladih, spremni skroz, Branka nam dolazi i kaže da se pripremimo, da smo prvi. Ova dvojica iz igre detekcije obukoše suknje, grudnjake ispod majica što su mamama klepili, poredasmo se svi i èekamo da nas prozovu kad voditeljica umjesto Kviskoteke najavi "Vozovi, vlakovi". Kralj samo uze gitaru, i onako sa sisama i u suknji izaðe na binu, jadna cura kraj njega recitira tekst, pravo ozbiljan i angažiran za to vrijeme, a ambalaža... ne može bit neozbiljnija. Hvala Bogu, niko krivo ne protumaèi to.
Poslije njih i Kviskoteka doðe na red, pa je valjda svima bilo jasno šta se desilo. I bome na kraju nam rekoše da smo bili drugi.
Godina je 1989., a pobjedila je plesna izvedba Jame Ivana Gorana Kovaèiæa. Ne znam iz koje škole...

SPREMNI

UNISAIJADA godina 80 u Brckom
U velikoj sali DOma Kulture kviz TITOVIM STAZAMA REVOLUCIJE
Finale...sest ekipa...puna sala....svi mi tritici Iz UBEDJENJA

Voditeljica nakon sto izbifla uvod rece....SPREMNI???

MUK...niko od ekipa ne odgovara a i u sali SMAK SVIJET..

kaze kapiten mostarske ekipe MI SPREMNI OD cetrdeset prve....i ocepi SUTNU

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

ZIJO REPAK

U zivotu sam samo jednom bio na utakmici i to po zadatku. veze nemam sa sportom.

naime tada sam radio kao fotograf za LOM i bozo kijac, urednik novina, me poslo da slikam jednog fudbalera. dobro mu se sjecam imena i dan danas - zijo repak.

.... helem odem ja na utakmicu, pokazem on karticu "PRESS", puste oni mene unutra i udjem ja na stadion.
e sad haj pocela utakmica ali ja ne znam ko je zijo repak. pitam ja jednog od onih pionira sto vracaju lopte da mi pokaze ziju repka. mali mi pokaze i ja kontam: super, e odo sada da ga slikam bjesomucno. i pratim ja ziju, sve trcim za njim po stadionu, sudija me par puta opomeno da sidjem sa terena .......

sliko sam ga u milion akcija i poza, ulazio dakle na teren ako vidim da je neka frka.
pratio sam ga u stopu, nisam se u zivotu toliko istrco ko tada - dje god zijo, eto i tane :).
ulece zijo klizeci, puca glavom, puca u letu (ono leti pravo pa nogama zakaci loptu).
stvarno je bilo dobrih slika ..... u neka doba zijo zabije gol, ja naravno uhvatim sliku u gro planu (opet opomena od sudije da sidjem sa terena), gori stadion svi su na nogama .... ma drama prava.
i sve to ja slikam uredno.
dodjem ja sutra u LOM sa slikama, slike stvarno fantazija: te ovaj udarac te onaj, te zijo brise znoj sa cela u gro planu, te puca vako, pa puca nako - ma jebo ti pelea kakv je zijo bio

gleda bozo kijac one slike (negdje oko 100 komada), pa gleda, pa se fata za glavu, pa kaze: "moja tana sutra novine idu ustampu a ja nemam sliku zije repka" (sa zijom je vec ranije neko od novinara obavio interviju).
kazem ja: pa kako nemas slike evo ih 100 komada
kaze bozo: nije ovo zijo repak jebem te u glavu neznalico fudbala

kad sta je bilo mali je je meni vjerovatno dobro pokazo (kontam zna mali) ali sam ja pogresnog covjeka sliko

p.s. ovo je moglo i od "NAJBLAM" da prodje

TANA

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

evo i moj jedan stari s druge teme:

išao ja prošle godine u Rijeku na otvaranje ponuda, sredio se fino, košuljica i to, i kad sam se skinuo s auto-puta, šiber fino otvorim, uživam u suncu, uživam što nisam u zagušljivoj kancelariji, gledam more, kad seljo neki iz kamiona prosu punu pepeljaru, sve po meni kroz šiber. psujem mu sve po spisku, stresam pepeo sa sebe u vožnji, parkiram pred zgradu gdje je otvaranje bilo i uletim unutra. sjednem pored lika nekog s naoèalama, tišina totalna, èeka se komisija, a sve konkurencija oko mene. kad odjednom lik s naoèalama kaže :
"imate žvaku"
preturam po džepovima, slegnem ramenima, rekoh "joj, nemam stvarno"
a on æe meni, "ne, imate žvaku na košulji..."

Dobro si prošao - moglo je i nešto tekuæe na košulju

___________________________________________________________________

Bjelosvjetska iskustva
Ponekad se otisnem negdje po NRW nedjeljom. Znam da se neka raja susrece nedjeljom prije podne na kafi. Ode covjek, tu cujes nasu rijec. Prije je bilo lakse dok je bilo klubova i dok je bilo vise raje. Sad se nekako svak o sebi zabavio. Posao, kuca, familija unucad, a onda brate i ovo sranje od Facebooka, twittera, Bloga, Foruma, Skypea, MSN. Vidis sliku, ukljucis kameru u zivo. Iznese mi tako jaran, neki dan kameru kroz prozor pa gledam Fejicevu uzivo, kad mi se cefne. Ali nikog poznatog.
Na jednoj ovakvoj kafi sretoh jednog momka. Znam, bio je tu dok je bilo dosta izbjeglica. Znam da je bio nasao posao, ali i da je kao samac imao dosta problema sa boravisnom dozvolom. Pozdravih se sa njim, kod njega jedan deckic dvije tri godine, trckara oko stola.
- Sta ima?
- Evo. Sve Ok.
- Kako rijesi pitanje boravisne dozvole? Upitah ga, a ujedno misleci, nasao neku papirasicu, ozenio se, kao sto to radi vecina mladih i dan danas.
- Suti, rece mi, moje iskustvo jos niko nije imao. Gonjali su me, trazili da napustim Njemacku u roku od 24 sata. Nisam se dao. Trazio sam neku nasu curu sa papirima. Bjese tesko. Onda donesose ovaj zakon kojim se dozvoljava brak izmedju osoba istog pola. Stanovao sam sa jednim jaranom u istom stanu, placali smo kiriju po pola. Oba smo radili. On je imao sredjene papire. On je imao svoju sobu, ja svoju. Kuhinja, banja i dnevni bopravak bili su zajednicki. On dovodio koke u svoju sobi, ja u svoju. Slagali smo se bas jaranski. Onda se jaranski dogovorimo da odemo kod maticara. Zakazali smo vjencanje. Standesamt je preispitao uslove. Vidjeli su da vec duze vrijeme „zivimo“ zajedno na istoj adresi, u istom stanu. Odobreno. Vjencali smo se. Ja sutri dan dobih boravisnu dozvolu na dvije godine i jos mi rekose: Nakon dvije godine dobijas trajne papire. Kad sam to sredio nakon dvije godine, razveli smo se, a ja sam se evo ozenio i evo vidis ovog malog. Sa starog ce on meni sklakati cim prispije…
Ovaj izum su odmah nakon donosenja zakona prvi poceli primjenjivati Sandzaklije, a kasije se proculo. I koliko cujem i vidim funkcionise. I dan danas.

Dobra fora samo da æaæa i mater ne saznaju u domovini

___________________________________________________________________

Osamdesetih sam dosta radio izvoz duhana. Èesto bi dolazili poslovni partneri iz inozemstva, a starija garda nije govorila niti jedan strani jezik, pa haj upregni mladjahnoga kenjca da prevodi. Kao što je i obièaj bio u ona dobra socijalistièka vremena (a bogami i danas se to radi - ko može), nakon poslovnih razgovora išlo se na janjeæe, teleæe, vinske i ine razgovore u hotel Ružu ili kamo drugo.
Bezbeli ja moram ostati trijezan i vispren i prevoditi svakakve gluposti koje padaju pojedinima na pamet, pa se tako, nakon nekolike boce Žilavke došlo do faze, kada se u nedostatku pametnijih tema, poèinju prièati vicevi. Stariji kolega Omer, prièa stari vic kako su se Amerikanac, Rus i Mostarac natjecali ko ima dužu ulicu, pa jedan kaže ovoliko kilometara, drugi još više, a Mostarac kaže Šantiæeva - kao moj brat otišao u nju prije tri godine i još se nije vratio. Ja mu govorim: "Bolan Omere gdje æu im to prièat?" On misli ja stidan, jal se bojim prièat politièke viceve.. pa samo gurka: "Samo ti njima isprièaj". "Ma bolan Omere ja moram cijeli roman isprièat dok im objasnim šta je Šantiæeva, da je u njoj æuza i sve ostalo". Jedva ukabulio dok sam završio, preznojio se.
Nakon što je neki stranac isprièao nešto, opet Omer sipa biser: "Reci ti njima to se u nas kaže 'tuk na utuk'!" Ni Aniæ mu ga ne bi preveo.

___________________________________________________________________

citat od kmosst:

Bjelosvjetska iskustva
Ponekad se otisnem negdje po NRW nedjeljom. Znam da se neka raja susrece nedjeljom prije podne na kafi. Ode covjek, tu cujes nasu rijec. Prije je bilo lakse dok je bilo klubova i dok je bilo vise raje. Sad se nekako svak o sebi zabavio. Posao, kuca, familija unucad, a onda brate i ovo sranje od Facebooka, twittera, Bloga, Foruma, Skypea, MSN. Vidis sliku, ukljucis kameru u zivo. Iznese mi tako jaran, neki dan kameru kroz prozor pa gledam Fejicevu uzivo, kad mi se cefne. Ali nikog poznatog.
Na jednoj ovakvoj kafi sretoh jednog momka. Znam, bio je tu dok je bilo dosta izbjeglica. Znam da je bio nasao posao, ali i da je kao samac imao dosta problema sa boravisnom dozvolom. Pozdravih se sa njim, kod njega jedan deckic dvije tri godine, trckara oko stola.
- Sta ima?
- Evo. Sve Ok.
- Kako rijesi pitanje boravisne dozvole? Upitah ga, a ujedno misleci, nasao neku papirasicu, ozenio se, kao sto to radi vecina mladih i dan danas.
- Suti, rece mi, moje iskustvo jos niko nije imao. Gonjali su me, trazili da napustim Njemacku u roku od 24 sata. Nisam se dao. Trazio sam neku nasu curu sa papirima. Bjese tesko. Onda donesose ovaj zakon kojim se dozvoljava brak izmedju osoba istog pola. Stanovao sam sa jednim jaranom u istom stanu, placali smo kiriju po pola. Oba smo radili. On je imao sredjene papire. On je imao svoju sobu, ja svoju. Kuhinja, banja i dnevni bopravak bili su zajednicki. On dovodio koke u svoju sobi, ja u svoju. Slagali smo se bas jaranski. Onda se jaranski dogovorimo da odemo kod maticara. Zakazali smo vjencanje. Standesamt je preispitao uslove. Vidjeli su da vec duze vrijeme „zivimo“ zajedno na istoj adresi, u istom stanu. Odobreno. Vjencali smo se. Ja sutri dan dobih boravisnu dozvolu na dvije godine i jos mi rekose: Nakon dvije godine dobijas trajne papire. Kad sam to sredio nakon dvije godine, razveli smo se, a ja sam se evo ozenio i evo vidis ovog malog. Sa starog ce on meni sklakati cim prispije…
Ovaj izum su odmah nakon donosenja zakona prvi poceli primjenjivati Sandzaklije, a kasije se proculo. I koliko cujem i vidim funkcionise. I dan danas.

ZA OVO JOS NISAM CUO !!!

___________________________________________________________________

JAPRAK

Dosla dvojica Svedana da puste jedno mjesto u kontroli u Unisu.
Majko moja kad pomislim sada oko cega smo se heftu bakcali...sad je komplikovanija kucna vaga nego sto su bili nasi instrumenti(bilo ih zabrANJENO POKAZIVATI I PRODAVARI )
uGLAVNOM POSAO GOTOV I MI NA VECERU U RUZU PIO MARKIC,ZLATKO ORUCEVIC I JA
pitaju svedani sta je vase NACIONALNO JELO i ja pokazem u jelovniku JAPRAK
i oni citaju na engledskom sta je u lozu sve umotano i da je preliven jogurtom i jAPRAK PORUCISE....zadovoljno se smjeskajuci
ja nisam nikad jeo TATARSKI pa ga porucih, a i pio i zlatko porucise neke gastronomske marifetluke...
u trenutku kad njima donesose ubrzo na sto dvije porcije japraka stize kuhar sa kolicima kraj mene i UZIVO mjesa,valja,zacinja,pali vatre.....SPEKTAKL ..i na kraju mi na tanjur izruci gutu mesa
Gledaju svedani njihove japracice i moju ceremoniju i meso....pa mi rekose
CINI NAM SE DA JE TVOJE BOLJE
VI STE TREZILI NAS NACIONALNI A TO JE JAPRAK<A KOD MENE JE TATARSKI NACIONALNI SPECIJALITET...

Nisam namjerno al mi je bilo pravo drago da ih nasankah

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

Došao neki Englez kao moguæi poslovni partner za kupovinu Žilavke. To se obilazili pogoni, vinarije, vinogradi, Blizanci (oduševljen on kvalitetom groždja) i te stvari i hajde na kraju na ruèak u Ružu. I mi ponosni na naš proizvod - nema vina boljeg na svijetu. Šta æemo uz ruèak - Žilavku nego šta drugo. Te jedna boca, te druga, e bogami kod treæe se malo i jezici razvezali, i razgovor postao prisniji. Kaže on: "Mogu li ja vama nešto iskreno reæi?"
"Jašta æeš nego reæi" - odgovaramo mi.
Kaže on: "Znate šta, cijeli svijet pravi od govana dobro vino, a vi od zlata pravite govno"

___________________________________________________________________

tek da se ga pitali ujutro dok mu je glava pucala

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

citat od gizenga57:

JAPRAK

Dosla dvojica Svedana da puste jedno mjesto u kontroli u Unisu.
Majko moja kad pomislim sada oko cega smo se heftu bakcali...sad je komplikovanija kucna vaga nego sto su bili nasi instrumenti(bilo ih zabrANJENO POKAZIVATI I PRODAVARI )
uGLAVNOM POSAO GOTOV I MI NA VECERU U RUZU PIO MARKIC,ZLATKO ORUCEVIC I JA
pitaju svedani sta je vase NACIONALNO JELO i ja pokazem u jelovniku JAPRAK
i oni citaju na engledskom sta je u lozu sve umotano i da je preliven jogurtom i jAPRAK PORUCISE....zadovoljno se smjeskajuci
ja nisam nikad jeo TATARSKI pa ga porucih, a i pio i zlatko porucise neke gastronomske marifetluke...
u trenutku kad njima donesose ubrzo na sto dvije porcije japraka stize kuhar sa kolicima kraj mene i UZIVO mjesa,valja,zacinja,pali vatre.....SPEKTAKL ..i na kraju mi na tanjur izruci gutu mesa
Gledaju svedani njihove japracice i moju ceremoniju i meso....pa mi rekose
CINI NAM SE DA JE TVOJE BOLJE
VI STE TREZILI NAS NACIONALNI A TO JE JAPRAK<A KOD MENE JE TATARSKI NACIONALNI SPECIJALITET...

Nisam namjerno al mi je bilo pravo drago da ih nasankah

___________________________________________________________________

znao sam da ce ti ova leci

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja