Moforaja (http://moforaja.com/index.php)
- NAUKA I DRUŠTVO (http://moforaja.com/board.php?boardid=14)
-- RELIGIJA, FILOZOFIJA I PSIHOLOGIJA (http://moforaja.com/board.php?boardid=19)
--- Pri (http://moforaja.com/threadid.php?threadid=26789)

citat od tana:

ova je vise vako prica za "ubit covjeka"

da tana ...bilo bi to logicno , ali ne i legalno

___________________________________________________________________
^¨tamo me nema , ovdje nisam ^¨

Nedopustiv zagrljaj

Trebao je to biti pravi primjer simbioze. Zar je moglo biti ista lose u beskrajnoj toleranciji prema jednom malo nametljivom bicu? Zar moraju svi prijatelji biti istoga karaktera, osjecanja, temperamenta?

Tako je razmisljao kameni zid kuce koji se, zbog velikih i nicim urezanih ploha, sam sebi cinio hladan i bezivotan. Htio je da ga necije prijateljstvo izbliza prati toplinom i njeznoscu.

Vidjevsi kako vjetar savija mali, tek izniknuli brsljan, pozelio je svojom stabilnoscu, biti oslonac njegovoj krhkosti te ostvariti topao zagrljaj, za kojim je osamljen ceznuo. Brsljan je bio lijep ukras, i dok su njegove grane jos bile njezne, oboma im je bilo lijepo.

S vremenom je brsljan jacao, grane su mu odrvenile i vise nisu njezno prijenjale uza zid, nego su bezobzirno prodirale sve dublje. U svojoj dobroti zid nije uvidjao kolika mu opasnost prijeti. Bezazleno je u brsljanu jos vidio ono njezno, lomljivo bice, bio je ponosan sto mu je mogao pomoci.

Nije trebalo mnogo vremena da brsljan potpuno prekrije i zasjeni cijelu plohu zida. Ne mareci sto mu nanosi bol, posesivno ga je htio do kraja obuzeti. Prodro je u njegovo vezivo, oslabio mu spone, ugrozio stabilnost. Tako se blizina pretvorila u smrtonosan zagrljaj.

Tada je zid shvatio da ni tople sunceve zrake, zbog brsljanovog nametnickog stava, ne prodiru vise do njegovih ploha. On se nadao obogacujucem prijateljstvu, a brsljan ga je potpuno zasjenio. U brsljanovu zagrljaju vise nije bio ni priblizno topao, kao sto je nekoc bio dok ga je grijalo sunce, taj udaljeni, ali istinski prijatelj.

Udaljen ali istinski prijatelj ...
Na dohvat ruke , tu sa tobom ...ali ....
Brsljan , zid ili sunce ....sta si TI ????

___________________________________________________________________
^¨tamo me nema , ovdje nisam ^¨

Bosonoga

___________________________________________________________________

ovo je jedna od drazih mi tema
svaka tvoja prica je poucna i
to ti ja redovno procitam ...ko nekad' oslobodjenje

___________________________________________________________________
^¨tamo me nema , ovdje nisam ^¨

Hvala. Ali bih volio da i ti nastaviš sa svojima - i tvoje su dobre pa da ne gonjam sam sebe po ovoj temi.

___________________________________________________________________

ROPKINJA

Muslimanski se kralj strastveno zaljubio u ropkinju i naredio da je iz èetvrti za robove presele u palaèu. Planirao ju je oženiti kako bi mu ona bila najdraža žena. Ali, neobjašnjivo, djevojka je oboljela onog istog dana kad je stigla u palaèu.
Njezino se stanje stalno pogoršavalo. Nijedan poznati lijek nije joj pomagao. Lebdjela je izmedju života i smrti.
U oèaju, kralj je ponudio pola svoga kraljevstva onomu koji je izlijeèi. Tko bi se usudio lijeèiti bolest koju nisu mogli izlijeèiti ni najbolji lijeènici u kraljevstvu?
Naposljetku se pojavio jedan heæim koji je zamolio da bude nasamo s djevojkom. Pošto je s njome razgovarao sat vremena, pojavio se na prijestolu pred kraljem, koji je tjeskobno èekao njegov sud.
"Vaše Velièanstvo", reèe heæim. "Imam nepogrešiv lijek za djevojku. Toliko sam siguran u njegovu djelotvornost da sam, ne bude li djelovao, spreman da mi se odrubi glava. A lijek koji predlažem bit æe jako gorak - ali ne za djevojku nego za vas."
"Reci koji je to lijek", povika kralj. "Bit æe joj dat bez obzira na cijenu."
Heæim je samilosno gledao kralja i reèe mu: "Djevojka se zaljubila u jednog od Vaših slugu. Dajte joj dopuštenje da se uda za njega, i ona æe odmah biti zdrava."
Jadni kralj! Odveæ je želio djevojku da bi je pustio. Previše ju je ljubio, a da bi je pustio da umre.

Èuvajte se ljubavi. Ako se u to upustite, to æe biti vaša smrt! Ljubav ubija ego u vama.

___________________________________________________________________

SRETNE LI KRIVNJE

Židovski mistik Baal Shem èudno se molio Bogu.
"Sjeti se, Gospodine", molio bi, "da ti trebaš mene isto koliko ja trebam tebe. Da ti ne postojiš, kome bih se ja molio? Da ja ne postojim, tko bi se molio?"

Bio sam radostan pri pomisli da Bog ne bi imao prigode opraštati da ja nisam sagriješio.

___________________________________________________________________

AKBAR U MOLITVI

Mogulski car Akbar jednog je dana bio u šumi u lovu. Kad je došlo vrijeme za veèernju molitvu, sišao je s konja, po zemlji je prostro svoju hasuru i kleknuo da se moli, kako to pobožni muslimani i èine.
Upravo je u tom trenutku jedna seljanka, uznemirena zbog nestanka svog muža koji je jutros otišao od kuæe i još se nije vratio, žurno prošla pokraj, tjeskobno tražeæi muža. Bila je toliko zaokupljena da nije opazila cara kako kleèi, nogom je stupila na njega i, ne isprièavši se, žurno otišla u šumu.
Akbar se zbog tog prekida ljutio, ali kako je bio dobar musliman, držao se pravila da za vrijeme namaza ni s kim ne razgovara.
Upravo kad je završio molitvu, vratila se žena s mužem, sva radosna što ga je pronašla. Bila je iznenadjena i prestrašena kad je ugledala cara i njegovu pratnju. Akbar je dao oduška svojoj ljutnji na nju i viknuo: "Protumaèi mi svoje nedolièno ponašanje ili æeš biti kažnjena!"
Žena je odjednom postala neutrašiva, gledala je caru u oèi i rekla: "Vaše Velièanstvo, ja sam bila toliko zaokupljena mišlju na svog muža da vas uopæe nisam opazila, i, kako vi kažete, da sam se spotakla o Vas. Kad ste Vi bili u namazu, bili ste zaokupljeni Jednim koji je beskrajno vrijedniji od mog muža. Kako ste me onda mogli opaziti?"
Vladar je osramoæen šutio, i kasnije povjerio svojim prijateljima da ga je jedna seljanka, koja nije ni uèenjak ni hodža, pouèila molitvi.

___________________________________________________________________

SPRIJATELJITI SE SA ZMAJEM

Neki èovjek je došao psihijatru i rekao da mu je prošle noæi došao u posjet zmaj sa dvanaest nogu i tri glave. Bio je živa razvalina, nije mogao spavati, bio je na rubu potpunog sloma. Pomišljao je èak i na samoubojstvo.
"Mislim da vam mogu pomoæi," reèe psihijatar, "ali vas moram upozoriti da æe lijeèenje trajati godinama i da æe vas koštati tri tisuæe dolara godišnje."
"Tri tisuæe dolara!?" uskliknuo je èovjek. "Ni govora. Idem kuæi i sprijateljit æu se sa zmajem".

Na kraju æeš morati prihvatiti život onakav kakav jest.

___________________________________________________________________

SPALJENI BUDHA

Jedne zimske noæi neki je putujuæi asketa molio za sklonište u hramu. Jadan èovjek stajao je vani dok je snijeg padao. Hramski monah, iako nerado, pustio je èovjeka unutra rekavši mu: "Dobro, možeš ostati ovdje samo jednu noæ. Ovo je hram a ne svratište. Ujutro æeš morati iæi dalje."
Usred gluhe noæi monah je èuo èudno pucketanje. Požuri u hram i imao je što vidjeti. Stranac se grijao na vatri koju je zapalio u hramu. Manjkao je drveni kip Budhe. Monah upita: "Gdje je Budha?"
Putnik je pokazao na vatru, a potom rekao: "Mislio sam da æe me ova zima ubiti."
Monah povika: "Jesi lud? Znaš li što si uèinio, nesretnièe? To je bio Budhin kip. Spalio si Budhu!"
Vatra se polako gasila. Asketa je gledao u nju i svojim štapom poèeo èeprkati po njoj.
"Što to radiš?" vikne monah.
"Tražim Budhine kosti za koga ti veliš da sam ga spalio."

Monah je poslije cijeli sluèaj iznio uèitelju zena koji reèe: "Mora da si loš monah kad si više cijenio mrtvog Budhu nego živog èovjeka."

___________________________________________________________________

DVA BRATA KOJA SU SE VOLJELA

Dva brata, jedan oženjen, drugi neoženjen, posjedovali su farmu èije je plodno tlo davalo obilnu ljetinu. Pola je žita pripadalo jednom bratu, a druga polovica drugom.
Na poèetku je sve bilo dobro. Potom bi se oženjeni brat noæu povremeno budio i mislio: "To nije pravo. Moj brat nije oženjen i dobiva polovicu uroda s farme. Sa mnom je žena i petero djece, i tako sam osiguran za svoju starost. Ali, tko æe se brinuti za moga brata kad ostari? On mora mnogo više staviti na stranu za buduænost negoli što to èini sada, i stoga je on potrebitiji od mene."
S tim bi mislima ustao, prikrao se kuæi svoga brata i istresao bi vreæu žita u bratovu žitnicu.
Neoženjenog brata poèele su salijetati iste takve misli. Povremeno bi se budio iz sna i govorio: "Ovo jednostavno nije pošteno. Moj brat ima ženu i petero djece, a dobija polovicu uroda sa zemlje. Ja ne moram nikoga prehranjivati osim sebe. I je li stoga pravedno da moj brat, èije su potrebe daleko veæe o mojih, dobija toèno toliko koliko i ja?" Tada bi ustao iz kreveta i odnio punu vreæu žita u žitnicu svoga brata.
Jedne noæi obojica su ustala iz kreveta u isto vrijeme i naišli su jedan na drugoga s vreæom žita na ledjima.
Mnogo godina nakon njihove smrti proèula se ta prièa. I kad su ljudi htjeli podiæi hram, izabrali su mjesto na kojem su se dva brata susrela, jer u èitavom selu nisu mogli pronaæi svetije mjesto od toga.

Znaèajna vjerska razlika nije izmedju onih koji Boga èaste
i onih koji ga ne èaste, nego izmedju onih koji ljube i
onih koji ne ljube.

___________________________________________________________________

PUSTI TU GRANU!

Ateist je pao sa stijene. Kako se kotrljao dolje, uhvatio se za granu malog drveta. Tu je visio izmedju neba iznad i kamenja tristo metara ispod sebe, znajuæi da neæe moæi dugo izdržati.
Tada mu dodje misao na pamet. "Bože!" povika svom snagom.
Tišina. Nitko ne odgovara.
"Bože!" povika ponovno. "Ako postojiš, spasi me i ja obeæavam da æu vjerovati u te i druge æu uèiti da vjeruju."
I ponovno šutnja. Skoro da u nemoæi pusti granu kad zaèu gromoglasan glas kako odjekuje kanjonom: "To svi govore kad su u nevolji."
"Ne, Bože, ne!" uzviknu sada unesreæeni s više nade. "Ja nisam kao drugi. Zar ne vidiš da veæ vjerujem u tebe, da nas dvojica razgovaramo? Ono što ti trebaš sada uèiniti jest da me spasiš i ja æu navještati tvoje ime do kraja života."
"Vrlo dobro", odgovori Glas. "Kad mi veæ vjeruješ, spasit æu te. Pusti granu."
"Pusti granu?" uzviknu èovjek sav izvan sebe. "Misliš li da sam lud?"

Prièa se da se oèekivano èudo nije dogodilo kad je Mojsije bacio svoj štap u Crveno more. Tek onda kad se prvi èovjek bacio u more, valovi su se razmaknuli, a voda se razdijelila da bi naèinila suh prolaz za Židove.

___________________________________________________________________

NEKA BOG UNAPRIJED OBRAÈUNA

Prisluškivali su molitvu starog škrtice: "Ako mi Svemoguæi, blagoslovljeno bilo ime njegovo, da stoo tisuæa dolara, ja æu deset tisuæa dati siromašnima. A ako mi Svemoguæi, bio hvaljen navijeke, ne vjeruje, neka unaprijed odraèuna deset tisuæa, a meni neka pošalje ostatak."

___________________________________________________________________

KOKOŠJA JUHA

U seoskom kazalištu odvijala se predstava, kadli se zastor iznenada spusti, a upravitelj izadje pred gledatelje.
"Dame i gospodo!" reèe, "u dubokoj žalosti moram vas obavijestiti da je glavni glumac, naš veliki i voljeni, sam poglavar sela, u svlaèionici doživio smrtonosni srèani udar. Zbog toga moramo prekinuti predstavu."
Èuvši tu vijest, jedna krupna žena srednjih godina iz prvog reda ustane i uzbudjeno povika: "Brzo! Dajte mu kokošju juhu!"
"Gospodjo", reèe upravitelj, "srèani udar je bio smrtonosan. Èovjek je mrtav."
"Dajte mu odmah kokošju juhu!"
Upravitelju nije bilo jasno. "Gospodjo," dokazivao je, "Kako æe kokošja juha pomoæi mrtvom èovjeku?"
"A hoæe li mu naštetiti?" viknula je dama.

Kokošja juha je za mrtvaca ono što je vjera
za neosvješæene kojih, na žalost, ima legija.

Kršæanski bi mistik govorio o Bibliji: "Kako god menu bio koristan, nije za jelo."

___________________________________________________________________

USKRSNULI PROROK

Jednom starodrevnom filozofu - proroku, koji je stoljeæima bio mrtav, rekoše da njegovi sljedbenici krivo tumaèe njegov nauk. Buduæi da je bio suosjeæajan i istinoljubiv, nakon mnogo muke uspjelo mu je dobiti milost da se na nekoliko dana vrati nazad na zemlju.
Prvo mu je bilo potrebno nekoliko dana da uvjeri svoje sljedbenike u svoj identitet. Kad je konaèno identitet bio utvrdjen, potpuno su izgubili zanimanje za ono što im ima reæi, i molili su ga da im otkrije tajnu kako se iz zagrobnog života vratio u zemaljski.
Samo s velikim naporom konaèno ih je uvjerio da nema nikakva naèina kako bi im mogao priopæiti tajnu, i da je za èovjeèanstvo daleko važnije da njegov nauk dovedu u iskonsku izvornost i èistoæu.
Uzaludan posao! Oni su mu rekli: "Zar ne vidiš da uopæe nije važno što si ti uèio, nego je važno naše tumaèenje onoga što si ti uèio? Naposljetku, ti si samo ptica selica, dok mi ovdje ostajemo trajno."

Kad Budha umre, izniknu škole.

___________________________________________________________________

Kako je ova tema divna, poucna..svaki dan procitam..zaista ima sta nauciti, nad cim se zamisliti...

(zao mi je ovakvim komentarima kvariti, ali morala sam reci )

___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...

citat od djemila:

Kako je ova tema divna, poucna..svaki dan procitam..zaista ima sta nauciti, nad cim se zamisliti...

(zao mi je ovakvim komentarima kvariti, ali morala sam reci )

___________________________________________________________________

IZ ÈEGA SE SASTOJI MATERIJA?

Svi filozofi, teolozi i uèitelji zakona sabrali su se u sudnici da sude Nasruddin hodži. Optužba je bila ozbiljna; on je išao od mjesta do mjesta govoreæi: "Vi, takozvani vjerski vodje, vi ste neznalice i smušenjaci." Optužili su ga zbog hereze; kazna za nju bila je smrt.
"Možeš ti govoriti prvi", reèe kalif.
Hodža je u potpunosti imao sebe u vlasti. "Neka se donese papir i pera," reèe, "i podijeli desetorici najmudrijih ljudi u ovom cijenjenom skupu."
Na Nasruddinovu zabavu izbila je prvo prepirka medju muževima o tome tko je najmudriji medju njima. Kad se rasprava smirila i svaki je od izabrane desetorice dobio papir i pero, hodža reèe: "Neka svaki od njih napiše odgovor na pitanje: IZ ÈEGA SE SASTOJI MATERIJA?"
Napisali su odgovore i predali ih kalifu koji ih je èitao. Jedan napisa: "Sastoji se iz nièega." Drugi napisa: "Iz molekula." Treæi pak: Energije." Neki: "Svjetla," "Ne znam," "Metafizièkog biæa", i tako dalje.
Hodža reèe kalifu: "Kad se budu složili o tome iz èega se sastoji materija, bit æe sposobni suditi o pitanjima duha. Nije li strano da se ne mogu složiti o neèemu iz èega su sami naèinjeni, a jednodušni su u optužbi da sam ja heretik?"

Ne nanosi štetu razlièitost naših dogma, nego naš dogmatizam.
Kad bi svaki od nas uèinio ono u što je èvrsto uvjerujen da
je Božja volja, rezultat bi bio potpuni nered. Sigurnost je krivac.
Duhovna osoba poznaje nesigurnost - stanje pameti nepoznato
religioznom fanatiku.

___________________________________________________________________

Joj obavezno nastavite,

ja svaki dan svratim da procitam novine

toliko ima mudrih misli bas da covjek razmisli.

Hvala sto ih dijelite s nama.

citat od perutac:

Joj obavezno nastavite,

ja svaki dan svratim da procitam novine

toliko ima mudrih misli bas da covjek razmisli.

Hvala sto ih dijelite s nama.

___________________________________________________________________