Moforaja (http://moforaja.com/index.php)
- ZABAVA (http://moforaja.com/board.php?boardid=22)
-- SPORT (http://moforaja.com/board.php?boardid=24)
--- ti mosh govorit kontra mene i kontra cilog svita, al necu da cujem nista kontra RNK SPLITA!!!!! (http://moforaja.com/threadid.php?threadid=28509)

  ti mosh govorit kontra mene i kontra cilog svita, al necu da cujem nista kontra RNK SPLITA!!!!!

Dinamo? Ma kakvi! Sutra se igra utakmica desetljeæa za grad Split.


Ante Èizmiæ / Cropix


Red za karte uoèi okršaja Splita i Hajduka
Duje Klariæ/CROPIX

Nenad Pralija
Vladimir Dugandžiæ/CROPIX
(1/4)
Autor: Jurica Pavièiæ
Objavljeno: 28.08.2010
Toèno pred Hajdukovu stogodišnjicu, kao avet iz nekog B horora, iz plitkog je groba izišao kadever zaboravljene žrtve i vratio se da 'Bijelima' naplati svoje


Karte za splitski nogometni derbi izmeðu Hajduka i RNK Split, puštene u prodaju u èetvrtak ujutro, rasprodane su u svega sto deset minuta. Tog jutra, povorka zainteresiranih za komad crvenog papiriæa poèela se skupljati veæ satima prije otvaranja blagajne, a prvi u fili za dragocjenu ulaznicu - stanoviti Grgo Mujan - pred blagajnu stadiona u splitskom predjelu Turska kula stao je veæ u šest i pol ujutro. Istina - reæi æete - stadion na Turskoj kuli i nije baš Nou Camp, i u ozbiljnom svijetu ne bi se nitko fascinirao èinjenicom da je rasprodan derbi za koji je pušteno 4500 ulaznica.



Majušni stadion
Ali, u kontekstu hrvatske lige gdje prosjeènu utakmicu gleda 1200 ljudi, u situaciji kad su barem dva važna i stara hrvatska ligaša u ovom trenutku pod bojkotom publike, a braæa Mamiæ se hvale “izvrsnom pretprodajom” od 200 ulaznica, èinjenica da za jednu nogometnu utakmicu postoji crno tržište i šverc zvuèi potpuno nestvarno: tim nestvarnije što utakmica nema nikakav natjecateljski znaèaj, te što se u njoj sastaju jedan od dva vjeèna kandidata za titulu i klub koji bi se posve zadovoljio mirnim poèinkom u sredini tablice.

Utakmica Hajduka i Splita - koja æe se odigrati ove nedjelje na majušnom atletskom stadionu koji se nekad zvao Park Skojevaca - u natjecateljskom smislu doista nema apsolutno nikakvu važnost. No, za sam grad Split ta je utakmica u simbolièkom smislu najvažnija koja æe se odigrati u ovoj dekadi.

Za Split, nedjeljni ogled je povratak u staru nogometnu arkadiju, meè kojim æe biti ispunjena simbolièka zadovoljština i biti potrta nepravda koja je desetljeæima - nalik pokopanoj krivnji iz nekog Carpenterovog horora - grizla hajdukovce i splitsku nogometnu savjest. Nedjeljna utakmica bit æe sasvim neobièan sraz: to æe biti gradski derbi bez animoziteta, ali ne i bez rivaliteta, derbi na kojem je barem dvije treæine navijaèa “crvenih” u nekoj fazi deralo glasnice za “bijele”, dok svaki navijaè “bijelih” ima spram “crvenih” simpatiju u koju je pomiješano i zrno osjeæaja krivnje. Možda su i zato na splitskim zidovima grafiti Hajduka i Splita još uvijek isprepleteni u bratstvu, unatoè svim ideološkim i sudbinskim oprekama.

Povratak u arkadiju
Hajdukov nedjeljni rival - Radnièki nogometni klub Split - klub je puno zanimljiviji po svojoj povijesti izvan travnjaka, nego po onoj na njemu. Klub je osnovan 1912. kao sportsko udruženje anarhista, pa mu je prvo ime bilo Anarh. Tijekom meðuratnog razdoblja, bakunjinovce su iz kluba istisnuli lenjinisti, a u teološki zapretenoj borbi revolucionarnih doktrina konaèno æe pobijediti ona komunistièka, nemilosrdno istrebljujuæi konkurentske. I Split - sad s prefiksom “radnièki” - postaje komunistièko sportsko društvo.

U meðuratnom Splitu, za njega navijaju škverani, luèki dokeri (batelanti) i industrijsko radništvo, dok za Hajduk - koji graðanski pedigre naglašava teniskim bijelim dresovima - navijaju profesori, arhitekti, zanatlije. U starom Splitu, za (i tada) neuspješnije “crvene” navija izmeðu treæine i èetvrtine stanovništva, a splitovci imaju svoje fanovske punktove, svoju gostionicu i svoju brijaènicu, strateški pozicioniranu na Pjaci. Moja obitelj, katolièka i zanatlijska, uvijek je navijala za Hajduk, no u njihovom susjedstvu, kao i u bilo kojoj splitskoj kali, bilo je splitovaca, i to ne malo.

Èetrdeset i prve dolazi rat, a s ratom središnja, krvava i velebna epizoda “splitovske” klupske mitologije. U kolovozu 1941. prva skupina partizanskih pobunjenika kriomice preko checkpointa na Mostinama napušta Split i pokreæe gerilski rat u zaleðu Mosora. U tom Prvom splitskom odredu priliènu veæinu èine igraèi i aktivisti Splita, a po apokrifnoj legendi neki su u šumu otišli - u kopaèkama. Izolirani, slabo pripremljeni odred upada u zasjedu i 14. kolovoza nakon puškaranja biva zarobljen kod Košuta. 28. kolovoza Talijani kod sinjskog sela Ruduše strijeljaju preživjele, što je - barem za Dalmatince - stvarni i simbolièki datum “dana ustanka”, mnogo opipljiviji i trajniji od oba službena (22.6., 27.7.).

U meðuvremenu, graðanski je Hajduk još u Splitu, odbacuje suradnju i s Talijanima i s NDH, ali sjedi kod kuæe, u papuèama. “Bili” u partizane prelaze tek poèetkom ‘44., i to bez mirisa olova, odmah na Vis. Iz Drugog svjetskog rata dva antifašistièka kluba izlaze nejednake fortune. Split je kadrovski desetkovan, mrtvo, izmasakrirano tijelo. Meðutim, profit sudioništva u NOB-u pobire Hajduk koji je kao partizanski klub prošao Vis i Bari, s Titom dijelio havane i pobrao lovorike.

Miljenik svake vlasti

To je simbolièka toèka razilaženja iz koje æe proiziæi kljuèni splitovski navijaèki mitem: vi hajdukovci uvijek ste miljenik svake vlasti, mi nismo nijedne. Vi ste znali divaniti i s Titom i Sanaderom i Kerumom, nas su hapsili, strijeljali i šikanirali. Baš kao što su komunistièki politièari jedva èekali uæi u graðanske vile i zasjesti u sofe, tako je komunistièka elita iza rata brzo zaboravila “drugovski” Split i jedva doèekala uæi u Hajduk, kao sportsku inaèicu graðanskog salotina.

Za splitske partijske politièare ulazak u Hajduk bio je simbolièki vršak karijere, toèka na kojoj ste se izborili za uvažavanje i od nekomunistièkog graðanstva. U toj prièi, za RNK Split nije bilo mjesta, on je bio sportska inaèica pure i kiselog mlika, radnièka potleušica iz koje ste pobjegli i ne želite se tamo vraæati. Ta nepravda - središnja u mitologiji splitovaca - cementira se 1960., kad Split posljednji put ispada iz prve lige, a izbacuje ga pobjedom od 2-0 u zadnjem kolu upravo - Hajduk.

Od tada, RNK Split nestao je s nogometnih radara. Tavorio je u suterenu zonskih liga, dok je Hajduk prolazio mitsko doba titana, vrijeme bogova na zemlji, eru Kirigina, Iviæa i zlatne generacije. Grad se tijekom dva desetljeæa upeterostruèio, useljenici s otoka i Zagore iskljuèivo su hajdukovci, a splitovci su se èinili kao izumrla vrsta, nešto poput navijaèke ptice dodo.

Sve do jeseni ‘09. Toèno pred Hajdukovu stogodišnjicu, kao avet iz nekog B horrora, iz plitkog je groba izišao kadever zaboravljene žrtve i vratio se da “bijelima” naplati svoje.

Spašeni od izumiranja
Tijekom prošle godine, najednom sam neke od svojih dugogodišnjih poznanika susretao na ulici neobièno euforiène. S osmijehom od uha do uha, priznavali su mi kako su desetljetni splitovci, te kako je razlog tom bedastom osmijehu od uha do uha tablica druge lige, na kojoj je Split bio èvrsto ukopan prvi. Za mnoge ljude koje znam cijeli život nisam dotad ni znao da su splitovci: meðu takve spadaju filmski snimatelji Andrija i Mirko Pivèeviæ, publicist Ante Duplanèiæ.

Na utakmicama tada još drugoligaškog Splita bilo je više gledatelja nego na stadionima veæine prvoligaša, najednom ste na Marjanu viðali joggere s crvenom majicom “Split je prva liga”, a po ulicama sam u istoj majici poèeo viðati vlastite studente i mlade punkere. “Crveno” je postalo nešto što se javno pokazuje, kao znak da se izdižete od glupave svjetine.

Publika RNK Splita èudnovata je smjesa. Dio nje èine stari splitovci, relikti negdašnje navijaèke kulture, pomalo nalik govornicima nekog jezika spašenog od izumiranja, jezika koji se najednom vratio jer je postao kul.

Dio navijaèa èine ljudi skloniji ljevici, koje je Hajduk u devedesetima ozlojedio ulizivanjem Tuðmanu i servilnošæu Croatiji, a u dvijetisuæitima ih je od “bijelih” odbilo desnilo, majice Hajduk Jugend i ušata U uz Torcidin znak. Treæu grupu èine oni kojima je naprosto dodijao Hajdukov institucionalni oportunizam, èinjenica da se klub prepustio Kerumu i Svaguši isto onako kako nekoæ Titu, HDZ-u, Sanaderu. “Crveni” su se nasuprot tomu doimali kao nešto manjinsko, neiskvareno, kul i šik, vrlo nalik hokeju u Zagrebu, ali s snažnijom crtom ideološkog otpora i distance prema oportunistièkoj veæini.

Radnici i tajkuni
Naravno, stvari ni ovdje nisu tako jednostavne. Ako je Hajduk danas tajkunski klub, to je nesumnjivo i RNK Split, kojeg danas financiraju graðevinski tajkuni braæa Žužul, a kad je stariji od braæe uhiæen u akciji “Nesklad”, jedan mi je stari splitovac sarkastièno rekao “nama je dosta da je i jedan na slobodi”. Cinici æe s dosta razloga reæi kako imotsku graðevinsku braæu manje zanima proleterska baština kluba, a kudikamo više gradski stadion koji se nalazi na prevrijednoj parceli nedaleko od sad veæ bivše zgrade Slobodne Dalmacije i centra grada. U sukobu oko vlasništva nad parcelom oni su se konfrontirali upravo s Kerumom, za kojeg držim da je u tom sluèaju (za njega sasvim iznimno) - u pravu. Tako je jedan gradski derbi dobio i sasvim drugi, zemljišno-knjižni kontekst, kao sraz dviju tajkunskih grupacija oko kontrole nad graðevinskom parcelom.

Splitovci to, naravno, znaju, kao što znaju i to da je barem dio novca kojim su “crveni” kupili prvoligaški tim stigao od onih tunela koje su Žužuli bojali po cijeni k’o da su Sikstinska kapela. Ali - u nogometnim navijanjima malo ima mjesta za racio. Mitovi su lakozapaljiv materijal, a mit o Splitu kao klubu èista obraza i neiskvarene prošlosti oèito je nešto što je ljudima - ogaðenim našim loptaèkim blatom - trebalo.

Martiri s Ruduše
Martiri s Ruduše vjerojatno bi se danas okretali u grobu da znaju da njihov radnièki klub danas plaæa i vodi krupni graðevinski kapitalist, ali i taj salto mortale još je uvijek manji od onog Hajduka, koji je od Visa i zvijezde na dresu došao do “Torcida U”. Nekad davno, dvoboji “crvenih” i “bilih” bili su sraz radnika i graðana, anarhista i konzervativaca. Nakon dugog lutanja i tolikih mutacija, derbi je opet tu, a od ideologija su ostale supkulturne fasade.

za napomenu ako neko ne zna, mostar i split su bili gradovi pobratimi ponajvise zbog incijative bratkih klubova veleza i splita. otud generacije nasih djedova i vuku animozitet prema hajduku koji se prenosio s koljena na koljeno..

1-1 FT

___________________________________________________________________

Forza Anarh

fini moj toza vidim da se hrves da poredas stvari..pa da ti pomognem il odmognem kako uzmes...
pararela sa splitom je logicna i ocekivana...hjer povrh pobratimstva split i mostar imaju jos zacudujucih bratskih karakteristika, a neke od tih su nevjerovatna konzervativnost i otpor spram furestima il seljacima kako ih mi zovemo
al kao sto obicno biva u zivito...ono sto si se najvise bojao desiti se ..i ode kcer za vlaha

sto se tice ajdukove zvizde ...ona j je od velezove visila duze u zraku....jos i danas na kapiji sjeverne tribine stoji grafit iz setamdesetih DOLE DRNIS DOLE KNIN DOLE PIZON KURVIN SIN...iz tog vremena je i prelaz kapetana Rozica u australijski ustaski klub...iz tih vremena je i pjesma mARJANE MARJANE sa malo promjenjenim tekstom....i onda je doslo vrijeme da se zvizda skine.....unatoc tome sto jedan mostarac nije zelio u njemu da igra-mili hadz\ijabdic

sto se tice velezove zvijezde ona je unatoc njenom prisustvu blijedila po meni na suptilniji nacin.....rat je svojom metlom samo jos prasine dodao na ono sto se desavalo....
i u velezu su se vrzmale glavesine koje su nudile bivsim igracima umjesto sportske ULOGU PRIVATNIH SOFERA...lhjudi koji su vapili za uspjehom i nisu imali strpljenja da stasaju igraci IZ MAHALA i teneri iz vlastitih redova....najbolji mostarski igraci zu zaglavljivali karijere po POSUDBAMA--neki su imali i nesrece-KO PEKO duilberovic I SALIGARA
ljudi koji su jeli loptu ali nisu bili tatini sinovi trunuli su od konjickog igmana do capljinskog borca i neretve iz metkovica...samo da spomenem neka imena-mnogi kazu da je zijo nistovic bio bar ravan kulji, a recimo golmana jakirovica sam gledao prosle godine na turniru
, ko momak mogao bi jos u prvoligasu braniti...
neretva postar i lokomotiva su bili puni nekadasnjih velezovih nada i nekih godina njihove su utakmice na starom velezovom bile posjecenije od velezovih
na drugoj srani velez ide u avanturu dovodenja visnjevcai milutinovice , a sa njima dolaze i igraci a la grabovac , dubovina i bingulac....

sedamdesetih je bila cast jednaka nosit stafetu i donosit lopte za vrijeme velezove utakmice.......a kada se finala mahala igralo ko predigra velezove utakmice to je bilo vaznije od zivota......

mast kojom se glancala velezova zvjezda vise se ne pravi

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

....ode kæer za Vlaja a anarho komunisti za bogataša. Dogaðaji u životu se ponavljaju u nekim ciklusima. Prvi put su to istorijske èinjenice a drugi put lakrdija. Konformizam,bizantizam i balkanizam, to su osobine "našeg" i èovjeka i èovika. I roðeni i fetivi su iz istog lonca. Imaju samo razlièita imena. Ali takav je jezik naš. Srpsko hrvatski. O tome su se složili najveæi pisci ovog neba,mnogo prije nego je uspostavljena bilo kakva politièka tvorevina. Isti jezik koji ima razlièita imena. Zato i iste pojave nose razlièita imena. Elem, Zijo NIštoviæ se možda preziva Miæun Jovaniæ a Baka je Vukèeviæ.
Na branki triba bit Mate a jeba te Isus eto ti Ratomira. Iz Knina. I golman,èak i najveæi,fasuje gol.Sjedim sa starim pored Plinare kao klinac a Splitom odjekuje "ðikane,ðikane". Što æe reæi naš Mate je èetnik jer mu ga Džaja uvalio. A to lijevo krilo Zvezde ga je mnogima uvaljivao. I ustašama,i bijelcima i crncima. U Mostaru je Ðikan postao Turèin, za barba Rika. Poslije utakmice nije ni svratio na mamin ruèak veæ drito u Velo Misto. Razlog? Turèin nespretno degažirao loptu i pogodija Hamiæa u potiljak. Lopta odskakutala u mrežu i Turci tukli Ajduka 2:1.
Baku su nagradili melancanom. Ustaša prešao u Hajduk za nekoliko stotina hiljada maraka. U to doba se inaèe prelazilo iz Sokola u Aluminij za 50 - 100 maraka.
U kuæi je Split bio ispred Hajduka. Otac sr za Kraljevine preživljavao kupeæi teniske loptice familiji Ivaniševiæ. Oni su u izabranom društvu igrali tenis i odlazili na utakmice Hajduka. Skupljaèi loptica su redom drukali za Split. Poslije je bolje bilo biti za Hajduk ili još bolje u Hajduku. Bolje u Veležu nego u Zrinjskom. Mijenjaj dresove. Pa opet. I opet. Ovo traje hiljadama tisuæa godina i trajati æe još dugo,dugo. Ponekad mi doðe na napustim sve ali za tekmu je potrebno dvoje. Zato navijam. Za Velež. Split. Nisu to oni klubovi. Nema veze,niko nije više isti.Osim principa zavade i vladavine,kruha i igara.

Abra, kakao dobar tekst.
Na trenutak pomislih, Boris Dežuloviæ.

___________________________________________________________________

Ne da se Split ko ni Mostar. U tragovima postoje naznake onog duha, tj. bar se u tragovima vide kroz ove potplaæene medije s ovih prostora. Al probijaju sve èešæe, tu je TBF, tu je Dežuloviæ, Xstatic festival, Djeèaci i hrpa drugih stvari. I pobuna Torcide protiv Keruma i Svaguše je poèetak neèeg veæeg. Sporo se stvari dešavaju na ovim prostorima, ali pomalo se mièu ipak.
Budimo strpljivi i uživajmo zasad u tragovima :

gGPsno7eQpI

89KFZg_nHdE

___________________________________________________________________
To je moj grad to su moji ljudi


došo toršku u mostar i ufuro se on u ove naše žargone,zajebancije i to..
i sjeda on na staro,dolazi konobar kaže reci brate..kaže škutor daj mi fuka i davo..
i haj donese mu to konobar,prošlo 10-ak minuta pita ga konobar a brate znaš li šta znaèi tipla??..kaže škutor:
i issati boga kako neæu znat to je ono što se u zid meæe'

ta ce velez, ovo je pravi klub slusaj samo revolucionarnu himnu

Evo uhapsiše vlasnika Splita...
Nekoliko afera od par miliona kuna.
Dosad su se dobro držali na tablici, sad æemo vidit.

Toliko o RNK Splitu...

Drama u RNK Split: Zbog namještanja utakmica uhiæeni Nenad Pralija, tajnik i knjigovotkinja?!

http://www.index.hr/sport/clanak/otkucao-ga-sprajcer-uhicen-nenad-pralija/591897.aspx

I JOS SE UVIJEK ZOVU

"RNK Split"

RADNICKI NOGOMETNI KLUB



FORZA SPLIT

___________________________________________________________________

Jes, i crveni dresovi
ali neæe izgleda još dugo, kažu da su kupili ulazak u prvu ligu, odavno su im dva predsjednika u zatvoru, a evo sad i bivši trener...
Komentar Vlatka Markoviæa na današnje hapšenje: Jebe mi se i za Praliju i za sviju po redu
Pravi predsjednik, nema šta.

Jašta prava Bosanèina

citat od Kutija 84:

I JOS SE UVIJEK ZOVU

"RNK Split"

RADNICKI NOGOMETNI KLUB



FORZA SPLIT

Nadam se da znaš tko su im vlasnici...............

citat od abraxas:

Jašta prava Bosanèina

peder, ko i æiro ....

___________________________________________________________________

citat od klaudija:


citat od Kutija 84:

I JOS SE UVIJEK ZOVU

"RNK Split"

RADNICKI NOGOMETNI KLUB



FORZA SPLIT


Nadam se da znaš tko su im vlasnici...............